Djeca i razvod braka
Razvod braka predstavlja jedan od najstresnijih životnih događaja i traumatski je događaj za sve članove obitelji. Problemi, kao što su alkoholizam, obiteljsko nasilje, ovisnost i slično dodatni su teret. Skloni smo vjerovati da je djetetu potrebna obitelj da bi bilo sretno i zdravo. Međutim, istraživanja su pokazala da djetetu više štete nanose stalne roditeljske svađe nego razvod braka.
U poremećenim obiteljskim odnosima zbog kojih i dolazi do razvoda braka, roditelji su skloni zaboraviti kako se pri tome osjećaju njihova djeca. Ono može imati bolna iskustva nesređene obitelji, može biti sudionikom, „krivcem“ i „žrtvom“ bračnih problema, može biti posrednik između roditelja, „talac“ u borbi za prava i prevlast među roditeljima, kao saveznik ili kao još jedna razlog za neslaganje. Svi ovi problemi ne moraju bit povezani sa formalnim razvodom braka. Ipak ta činjenica da brak formalno razvodi, za dijete predstavlja nešto novo.
Djeca različito prihvaćaju razvod braka roditelja, najčešće ovisno o dobi, o prethodnoj kvaliteti obiteljskih odnosa i o podršci koja im se pruža tijekom i poslije razvoda braka. Iako se mogu primijetiti različitosti, kada saznaju da će se roditelji rastati djece prolaze kroz proces žalovanja. Proces žalovanja počinje negiranjem razvoda, osjećajem ljutnje, pokušajem nagodbe i pronalaženjem rješenja umjesto roditelja, osjećajem depresiju zbog onog što se događa, te bi se trebao završiti prihvaćanjem da su roditelji razvedeni. Trajanje procesa žalovanja se ne može unaprijed odrediti i nerealno je očekivati da će sva djeca jednakim tempom ući u fazu prihvaćanja razvoda braka.
Promatrajući reakcije djece mogu se uočiti različite tipove emocionalnih reakcija na razvod braka. Najčešće su to: strah od napuštanja, zabrinutost za roditelje, osjećaj tuge, osjećaj osamljenosti, osjećaj odbačenosti, sukob lojalnost, bijes i agresija. Djeca u dobi do 14 godina izražavaju žalost i pokazuju osjećaj velikog gubitka. Više od jedne trećine djece te dobi će pokazati simptome depresije, nesanice i razne tjelesne poteškoće, a čak 50% njih mašta o pomirenju roditelja. Isto tako, djeca će često osjećati da ih roditelj koji odlazi iz doma odbacuje i pitati će se zavrjeđuju li njegovu ljubav.
Reakcije djeteta na razvod braka razlikovati će se i obzirom na dob djeteta. Djeca dojenačke dobi primjećuju osjećaje roditelja. Uznemirenija su, sklona promjenama ritma spavanja i drugim dnevnim rutinama. Roditelji će pomoći djetetu održavajući uobičajenu rutinu i raspored, te pružanjem podrške dodirom i riječima ljubavi.
Djeca u odi od 2 do 5 godine primjećuju da jedan od roditelja ne živi u kući. Često će suosjećati s roditeljem koji je tužan. Mogu se teško odvajati od roditelja, pokazivati ponašanja sa prethodne razvoje faze koju su već prošli, imati noćne more i sl.
Djeca školske dobi razumiju da razvod braka znači da roditelji više neću živjeti zajedno te da se roditelji više ne vole. Često sebe krive za razvod i brinu o promjenama koje se događaju. Mogu se ljutiti i biti tužni zbog odsutnosti jednog roditelja ili agresivni i ljuti na roditelja kojeg optužuju.
S obzirom da djeca traže predvidivost i sigurnost, razvod braka za djecu donosi puno nesigurnosti i straha. Veoma je važno održavanje otvorene komunikacije s djetetom te uključenost oba roditelja. Često se pri tome postavlja pitanje o tome što i koliko reći djetetu o razvodu braka? Svakako se treba suzdržati od osuđivanja i kritiziranja drugoga roditelja kao bračnog partnera. Iako je dobro saslušati djetetovo mišljenje, od njega ne treba tražiti da se odluči za jednog roditelja ili protiv drugog. Koliko god dijete postaje nesigurno kada ne razumije situaciju, toliko može biti preopterećeno kad mora nositi odgovornost i shvatiti situacije koje se odigravaju između njegovih roditelja, a koje nemaju direktnu vezu s njim samim. Na taj se način prisiljava dijete da nosi terete i probleme odraslih ljudi, koje jedva da i oni sami mogu podnijeti. Važno je da roditelji prenesu djeci poruku da ona nisu odgovorna za razvod i da će se i dalje oba roditelja nastaviti brinuti o njima.
Ne postoji savršen način na koji roditelji mogu objasniti djetetu da se razvode no bitno je da roditelji kažu djetetu o razvodu tek kada je njihova odluka konačna. Bol kod djeteta zbog razvoda njegovih roditelja će se smanjivati tek kada prestanu maštati o njihovu pomirenju i prihvate stvarnost stoga je bitno da roditelji posvete pozornost na način i vrijeme kada djetetu govore o razvodu braka.
Nakon razvoda braka često problemi vezani za sam brak nisu još uvijek prebrođeni te se konflikti mogu i nastaviti. Roditelji nakon razvoda braka i sami moraju definirati svoje nove međusobne odnose. Veoma je važno da dijete ostane u kontaktu sa oba roditelja te da dobije osjećaj da se roditelji mogu dogovoriti oko novih okolnosti. Također je važno da roditelji pozitivno govore jedan o drugome. Dijete će tako lakše prihvatit novonastalu situaciju jer ako se negativno govori o drugom roditelju, dijete i samo osjeća stid i krivnju kao da se radi o njemu samom.
I kod nas postaje sve češće praksa odlaska kod različitih stručnjaka kao što su psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri i sl. koji mogu pomoći članovima obitelji u razvoju bolje komunikacije i rješavanju obiteljskih teškoće radi kojih se o razvodu i razmišlja, a ako već dođe do razvoda braka i roditeljima i djeci mogu pružiti podršku u prevladavanju ove bolne situacije. Također je važna podrška koju pružaju članovi šire obitelji, rodbina i prijatelji.
Na kraju je važno je reći da su roditelji ti koji su odgovorni za atmosferu u obiteljskom okruženju kao i za ton i način komunikacije u obitelji pa i u situaciji kada dođe do rastave braka. Važno je obiteljske odnose od samog početka izgraditi na temeljima međusobnog poštovanja i na osjećaju ravnopravnog dostojanstva svih. Tako će i sam razvod braka biti manje bolno i traumatično iskustvo za sve članove obitelji.
dipl. psihologinja Đurđa Kocijan, prof.
dipl. pedagoginja Dragana Barbir